“Each language mediates my experience of the world differently. This is perhaps why, when I move in a space between languages, I still experience a feeling of loss. At the same time, from this loss, from this lack, comes creativity. It comes in this space of in-between language”

(Jasmina Bolfek-Radovani Mina Ray)

“Unbound” je novi kreativni projekt Jasmine Bolfek-Radovani Mine Ray koji uključuje suradnike iz Velike Britanije, Hrvatske, Francuske i ostalih dijelova svijeta. Projekt preispituje suvremeni poetski izraz u višejezičnom i multimedijskom kontekstu.

“Unbound” je zamišljen kao niz performansa, odnosno zvučnih, vizualnih i višejezičnih ‘šetnji’ (‘flâneries’) koje pozivaju, odnosno potiču publiku na potpunu uronjenost u višeosjetilno iskustvo doživljaja poezije. Cilj tih mulimedijalnih, višejezičnih performansa je prikazati na koji način inovativna superpozicija usmene riječi, zvuka i slike može dovesti do stvaranja ‘nevezanih’ ili novih slobodnih ekspresija.

U osnovi, originalnost projekta “Unbound” sastoji se prvenstveno u njegovom preispitivanju poetskog izraza kroz kreativnu obradu iskustva multilingvalnosti. Takav pristup otvara prostor za stvaranje ‘teritorija’ ili prostranstva jezika kao jedinog stvarnog prostora kojem pripadaju multikulturalni pisci određeni iskustvom multilingvalnosti. Cilj performansa je da se iskustvo čitanja višejezične poezije predstavi na inovativan način, spajajući nove medije s intimno proživljenim višejezičnim poetskim iskustvom i izrazom.

Multimedijalni, višejezični performans poezije “Reveries about language” ili “Sanjarenje of jeziku” održan 20.ozujka u Pinter Studiju, Queen Mary University of London, bio je prvi u nizu imerzivnih performansa zamišljenih u okviru projekta. “Sanjarenje” se sastojalo od kombinacije zvučnih, vizualnih i višejezičnih ‘šetnji’ koje pozivaju, odnosno potiču publiku na potpunu uronjenost u višeosjetilno iskustvo doživljaja poezije Jasmine Bolfek-Radovani Mine Ray na engleskom, hrvatskom i francuskom jeziku. Večer je započela scenskim nastupom u trajanju od pedeset minuta, nakon čega je uslijedila prezentacija nove zbirke multilingvalne poezije Jasmine Bolfek-Radovani Mine Ray, “Reveries about language”. Večer je zavrsila dvadesetominutnim razgovor između profesorice Catherine Boyle, ko-redateljice performansa, s pjesnikinjom Jasminom Bolfek-Radovani Minom Ray, muzičarem Alo Allikom, koji je muzičkim improvizacijama popratio poeziju na sceni, te s glumcima Robertom Šantekom, Emily-Céline Thomson i Pierrom Elliottom.

Usvajajući tvrdnju nekih kritičara da je “poezija forma koja prolazi kroz stanje radikalne regeneracije vlastitog izraza”, krajnji cilj niza performansa projekta “Unbound” je da uvede poeziju u dvadeset i prvo stoljeće, učinivši je dostupnom publici kroz čin iznenađenja i oduševljenja, kao i izazova na razmišljanje.

Pozadina i širi opis projekta

Za početak, jedan citat T.S. Elliota: “I don’t think that one can be a bilingual poet. I don’t know of any case in which a man wrote great or even fine poems equally well in two languages. I think one language must be the one you express yourself in, in poetry, and you’ve got to give up the other for that purpose. And I think that the English language really has more resources in some respects than the French. I think, in other words, I’ve probably done better in English than I ever would have in French even if I’d become as proficient in French as the poets you mentioned.” (interview with T S Elliot, The Paris Review no. 1., 1959)

Otkada sam se počela pisati poeziju 2014. godine, bavim se idejom i formom višejezičnosti u vlastitom izražaju. Kao što se može vidjeti iz gore navedenog citata Tomasa Elliota, od pjesnika se obično očekuje da odabere jezik svog izraza i da na tom jeziku piše. Opredjelivši se za upotrebu višejezičnosti u vlastitom pisanju, željela sam preispitati takva očekivanja. Moj pristup pisanju posljedica je osobnog i akademskog iskustva življenja i rada u više europskih zemalja i upotrebe različitih jezika s pozicije izvorne dvojezičnosti. Rođena sam u Zagrebu (otac Hrvat, majka Alžirka, frankofonskog izričaja) gdje sam završila magistarske studije 1995. godine. Boravila sam u Bruxellesu između 1977. i 1981. godine i u Beču između 1986. i 1987. godine. Između 1991. i 1993. godine. boravila sam u Uppsali gdje sam, kao stipendist Švedskog Instituta, radila na magisteriju. 1995. godine preselila sam se u London gdje živim i radim i danas.

Prije nego što sam počela pisati višejezično, često sam osjećala kako je pisanje (samo) na jednom jeziku popraćeno osjećajem gubitka “nečega”. To “nešto”, shvatila sam puno kasnije, nije bilo sastavljeno samo od pojmova, već od zvukova, slika i mirisa, kao i emocionalnih, kognitivnih, pragmatičkih i kinetičkih rezonancija riječi i svjetova u kojima živim. Svaki od mojih jezika ima vlastitu ‘arheologiju’; prvi sadrži moju senzornu, emocionalnu memoriju, drugi upravlja mojim misaonim procesima, mojom sviješću, treći igra važnu ulogu u oblikovanju mog kulturnog identiteta. Svaki od jezika u kojima ‘obitavam’ ima vlastiti timbar, glas, ritam; svaki posjeduje vlastite harmonije i melodije, vlastite boje. Isto tako, svaki od jezika koje govorim posreduje moje iskustvo svijeta na različit način. Tek nakon odluke da neću birati jezik vlastitog izraza, počela sam slobodno pisati poeziju. U procesu pisanja pjesama na tri jezika, jedan dio vremena provodim u uspoređivanju i ispravljanju engleske, hrvatske i francuske verzije svake pjesme, aktivnost koja doprinosi kvalitetnijem i preciznijem poetskom izrazu na svakom od triju jezika. Projekt ‘Unbound’ omogućuje mi da kreativno izrazim što znači (od)nositi se sa složenošću ideja, osjećaja i pisanim stilom koje prati iskustvo i senzibilitet multilingvalnosti.