Molitva za (post)digitalno doba

Odživjet ću
ovu e-mociju
Sve dok
u meni
ne presahne
svaki osjećaj,
osim vlastitog šapata
moru,
mora-zrna
predanosti,
vala-pokreta,

 Spustit ću
glavu
na mekani,
topli
pijesak
dok
u meni
sve
ne utihne,
osim vlastitog šapata
vjetru,
zagrljaja
pješćano-mekanoj,
toploj zemlji,
crveno tamnoj,

 Položit ću
mističnu
školjku-prazninu
svoju jutarnju-zvijezdu,
svoju tugu-sreću,
sve dok
ništa
više slijediti
nemam,
osim vlastitog šapata
Bogovima,
Na obzorju
Sumraka,
koji pada,
neznano,
poput
digitalne
latice
zvuka
na
tlu-magli

Reci mi,
Da li si sanjao
žudnju,
Ili si žudio
za snom,
Dok su se
pisale
najdivlje
pjesme,
nule i jedinice,
nepovratno?

©Mina Ray 2015

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s